Njima za ljubav, ponekad ih se sjetite

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Ideja nastala u glavi arhitekta Nikole Bašića, pomalo biblijskog značenja, danas je postala stvarnost i koja će zavjeka ostati ovdje, na Velikom Kornatu

Na deset hektara škrte zemlje više od dvije i pol tisuće para ruku, iz suhe zemlje, onako prirodno izvađen, bez klesanja i lomljenja, slagalo je kamen po kamen u suhozidne križeve. Svojim trudom, znojem i boli mnogi su željeli biti sudionici izgradnje dvanaest križeva bola i časti podno Velog Vrha i na taj način odati počast stradalim nam herojima.

Današnji je dan, rekli bi, sasvim običan, no ipak sama pomisao na Kornate, čini ga drugačijim. Njihova imena odzvanjaju ovim škrtim, kamenim krajolikom i dopiru do svakog od nas. Dvanaest križeva, za svakog po jedan, kao simbol patnje i stradanja, stoljećima će ostati ovdje u suhom kamenjaru, na mjestu kalvarije. 

Za Hrvoja Strikomana, Dinu Klarića, Ivicu Crvelina, Ivana Marinovića, Marka Stančića, Antu Crvelina, Tomislava Crvelina, Josipa Lučića, Karla Ševerdiju, Marina Kneževića, Antu Juričeva Mikulina i Gabrijela Skočića.

Misterija tragedije i danas je prisutna. Od tada pa zauvijek vrijeme je stalo za njihove očeve, majke, sestre, braću, bake, djedove, supruge i djevojke, oni vrijeme računaju od kobnog 30. kolovoza 2007. Najviše bole ona pitanja KAKO i ZAŠTO. A odgovora nema i možda ga nikada neće ni biti.

A hoće li nam odgovori na pitanja vratiti naše heroje, zasigurno neće. Ali ostaje nam ono nešto što osjećamo, a to je uspomena na njihove blage osmjehe i tople riječi duboko urezane u sve nas..

Njima za ljubav, ponekad ih se sjetite, da se njihove patnje ne ponove nikom više.