Stariji kažu da je od cice slađa samo cica od kruva kad se u nju umetne žlica maslinova uja i zrno soli
Šibenski je dijalekat jedna od najbujnijih
Cakal – caklo, staklo
Cancarele – namisto sitne pašte, u vrilu bi se čorbu usitno skalavalo tisto od umućenog jaja i brašna sa zrnon soli
Capa - ka lopata oli motika, s dvi buže, za mišati japanj (a kikor je isto za mišati japanj, samo šta nema na sebi te dvi buže, pa se ti sad misli koji je koji)
Cata krastača – u svoje vrime glavna u Donjen poju, puno slađa od liše cate
Cavate - zatvorene papuče, s fjubon
Centurin – tvrđa kurdela, šta se ušivala u kotule oli u gaće
Cerot – flaster, za lipiti ga po sebi
Cica od kruva – ima li, posli cice, šta slađe od cice od kruva (kraja od štruce), pa jošter kad se ižnje izvadi pupa, i onda u koru kapne maslinova uja, pa pupu vrati na misto
Cicodržač – ređipet, ižinj iz ovog vrimena kad niko neće da iđe u poje, pa ženama još dok su u najbojin godinama cice počnu smekšavati i skalavati se nadoli. Zato jedni znaju kasti, da ređipet ne spada u gornje, nega u donje rubje
Ciđ – voda u kojoj se skuvalo zeje, oli mišanca, oli špinjača, oli šparoge. Upije ižnjih sve najvridnije, pa se uz zrno soli triba popiti, da čisti tilo od sviju šporkica i masnoća. More se pomišati i s teke crnoga. Ciđ more biti i od grožđa, odma kad se dobro izmasti pa ocidi.
Cigalin – držač za potezati duvan
Cik-a-cik – stati jedno uz drugo
Cilo – vino brez vode, za pokripiti se; samo vaik triba gledati da te ne privari
Cimati – natezati, potezati (ka šta cima poteže brod)
Cine je – kad je štoko jeftino, a more biti prefin i u po cine
Cinkvina – zgoditak od pet brojeva u retku u tombuli
Cipanice – breskve, a mi rečemo voćke, vinogradarke, koje se rukon mogu pripoloviti, a da se ne zgnječe i ne cide
Cucati – bonbone oli štoko još slađe
Cuf - ćuperak kose
Cukarin – ja san tako zva kockicu cukra, koju san ka dite s gušton cuca; a neki su mi javili da nije to kvadrela cukra, nego bonbon (pa sad ti budi pametan)
Cuncukati – ujujati, uspavati (dite)
Cura - svako žensko čejade, koje se jošter nije udavalo. Kad je dite, onda je curica. Kad propupa, onda kojen poštenijen momku more biti cura. Kad priđe 40-u, a da se nije udala, onda je stara cura, makar joj u tin litima nema ravne
(Ki) cvancik - nov novcijat
Cveke – meću se zimi, kad po gradu zaledi ili ne-daj-Bože padne snig, na cipele, da se može odati, a da se čovik ne slomi; to su metalni špici na kožnom remenu, duži od visine taka, tako da se prvo njima gazi i zabija u led; najviše su ih koristili (a neki i još uvik) za, kad zaledi, odati po Gorici, Docu, Kalelargi i Masnoj ulici
Č
Čamatati – zivkati, zipariti, dozivati
Čamiti – vapiti za teško ostvarivin žejama, propadati u razmišjanju
Čanpuzina - grušno, poveće, a skroz šeprtjavo čejade
Čapati - uvatiti
Čare-bare - (tur.) mantra za šalvavanje iz teške sitovacije
Čavalduša – duga, zeru debja igla, za šiti kožu (pa i za krpati samare)
Čelešto – nebeski plavo, svitloplavo
Čentrun – lubenica; najslađa mu je srida (srce), a nije baš najboji s donje strane, koja ne vidi sunca i di mu je kora zeru manje zelena
Čepušati se – svrbiti se, ali i tražiti uši i buve, a more značiti i čupati perje sa kokoše prije nega se baci u teću, a i kad se dica poinadu i počnu čepušati za kosu
Čevuja – dija grozda
Čikara - šalica za mliko oli bilu kafu
Čiket – dinamit s fitiljon, za u Prukjanu loviti cipje
Činiti se – praviti se važan, nikon se ne javiti, biti denjož
Čistiti teće – dan posli isti ostatke spize od jučer, trati teće i tećice, sve pomazati, da se ne baci prascima
Čokalice - frigani brafunići; jerbo je svaki tolko sitan, da je za jedan zalogaj, za čokati
Čorba – (tur.) juha; more se raditi od kuvanog povrća, koje se poslin stisne na šupjaču i sve procidi, a more se još raditi i s lipin bokunićon mesa (puno njih falu štrakulu, janjeću oli teleću, oli – fala ti Bože – goveđu); fratri – čuja san (pa koji put i sam napravija!)– radu čorbu od tri mesa, i ta da je najboja (slažen se!)
Čovik brez sluha – kojemu je magarac prdnija na uvo
Čuč'ka – za razliku od nekih jadranskih mista di se tako zvalo jotu (stari fažol u kiselon kupusu s malo kunpira i bokunićen suvih košćina oli pancete), u Šibeniku je čuč'ka bila maništra i fažol, u koje bi ugazilo šta bilo (nogica od prasca, uvo, koje suvo lebro oli krodige)
Čunka – njuška, čunjka, šunjka, gubica (more biti i od pasa, i od čejadeta), oli suva od prasca za maništru i važol
Čvokati – zobati grožđe
Čvrčati – kapulu na vrilon ulju
Ć
Ćaća – glava famije, (od milja) ćako; ćâ (kad ga se doziva); pape (u Staron gradu, pogotovu u plemićkin oli tajanskin kućama); najstariji u klapi (tako su, Ćaća, mlađi zvali našega
Mišenka Krnića, a Pape, isto našega, Antu Bukića)
Ćakule (ven.) – razgovori, ma i razbanzzavanje, ogovaranje, štracanje, štrapanje, štricanje. Pa se zna čuti da ko reče i ovo: "Neću da se zamenon vuču nikakve ćakule!"
Ćakulona - razbanzzona; more to biti i žensko i muško, koji ne moru otrpiti a da ne prinesu okolo sve šta su načuli; muški znaju biti gore ćakulone od ženskih, nabaška kad počnu gubiti forcu
Ćapateća – kanavača ili manja krpa za ćapati vrilu teću, oli za otrati ruke i pokupiti masnoću oko justa
Ćemer – poljska kuća u suvozidu, sa zakrivjenim krovon ka svodon, jedna ploča drži drugu; kad je u Gornjen poju, onda je ćemer, a kad je na Srimi, onda je bunja; a jedno i drugo je jad i nevoja, oli – za nevrimena - najlipše od svih utočišta (zmije se tiraju matrakon)
Ćiverica (tur.) – vrsta sukna za kapu; glava, tintara
Ćufit – potkrovje; jedni tako zovu čovičji mozak, jerbo na čoviku stoji skroz gori, u ćufitu
Ćufter ili ćukter – kotunjata od grožđanoga mošta s cimeton i bajamama (topi se pod jezikon)
Ćuknut – udaren (u glavu)
Ćunka – njuška, gubica, glavina
Ćurlikati – stati na mistu i pivati ki tica ćurlik, pa blejati uništa, dangubiti
Ćuzbo – muž-bleka, koji u svemu sluša ženu i vaik joj daje za pravo, pa se poslin čudi šta kraj nje mora biti kuco gobo
D
Dakuče - dakako
Dati krvi ispo vrata – znak najvišjega čovikojubja; ma, ne bi niko sam sebi puštava krv ki pivcu, nego se to znalo reći nako, da svit zna na šta je dobar čovik sve pripravan
De lušo posteja – dva spojena kreveta, pa bi između matere i ćaće bilo mista i za dite, ako je teke veće (a ko sa sitnijin diteton liga, popišan ustaje)
Deboto – blizu, zamalo, skoro («deboto je podne»)
Debuleca – slaboća, krepajica; kad naleti, čoviku padne život; jedini lik protivu debluece je žlica meda, pa odma za njon dva bićerina najjače dropjanice
Deklo – mala plitka teća, u koju se skupi krv od kokoše (pa se posli more i pofrigati)
Dekot – likarija, sirup, špicjalija
Denjati se – udostojiti se; ne denjati se (ni javiti)
Depožit - teke komodniji grob, za bojestojeće; ime za obitejsku grobnicu, a običan, tisniji grob, u koji su siromašniji težaci skalavali svoje mrce, zva se greb
Derle – raskalašeno dite (kojemu su mater i ćaća sve puštali)
Dešpet (ven.) – inat, prkos
Deštrigati – rastaviti, demolirati
Dešvati – razbiti u sto dili
Dežbjego – ukrivo, ukoso
Dežgracija – nevoja od čovika
Diga - lukobran
Dijanica – dija u poju, vinograd, čija se površina miri brojen panja oli loza, oli maslina
Dilber - jubavnik
Diljati – more se grančica grabovine oli rašeljke, sve dok se od nje ne dobije cigalin; ma, najlipše od svega je diljati pršut, tanko ga rizati oštrin nožon, sve dok se ne dođe do gologa
gnjata (s kojin je posli najboje ugaziti u teću od deset litara, punu maništre i fažola; ne triba je soliti, jerbo će joj sve dati gnjat od pršuta)
Dipliti - govoriti uvitar
Dišpar - nepar
Dišperati se – pa nek iđe, kako iđe; oli, nek iđe sve k vragu
Dištonavati – pivati krivo, brez sluha; "ka da mu je magarac prdnija na uvo"
Divaniti – razgovarati na divanu, šta se na turskon zvalo kanapej, a i misto di se u ono vrime sastajala turska vlada; u Šibeniku se najviše znalo divaniti u Varošu, oli na Škopincu i Plišcu
Divertimenat – zabava, čašćenje, veseje
Dočukati - doznati
Dodijati – dosaditi i Bogu i vragu
Dolibiti se – primakniti se, došujati se odostraga
Domećati – nadodavati
Dota – miraz, prćija; a more bit da ko kome u dotu donese i dite (iz prijašnjeg braka ili nako, sa bande)
Dovidova! – stari šibenski pozdrav na rastanku, do idućeg viđenja
Drača – suve, bodave grane, šta su se mećale na zidove od poja oli obora, da ih ne bi ko priskaka; kosti od ribe (drača od sitnije plave ribe najboja je za jačanje kostiju, pogotovu kad čejade priđe 50-u, ne triba ići u likara, nego samo isti cilu ribu); prija su ostatke drače davali mačkama i one su je slatko ile, a sad su se i mačke profinile, pa oće samo spizu
iz butige, ali više ne vidu miša ni na pedalj od sebe
Drćina – dičurlija
Drece - pletenice
Drezga – morska travurda, buja u proliće, vata se za kamenje i barke; kad se suši, radi se to da bi je metnili u školski herbar i razlikovali jednu travu od druge (čujen, da to više malo di radu, nego in samo slike skalaju s interneta)
Dricati – izravnati, centrirati
Drito i roveršo – plesti na igle jedan punat pravo, a drugi krivo
Drkljica – drveni štap, s prednje strane kara, na čije se kraje veživalo konje u zapregu
Drle – balonja, bale kupusar
Drob – kad se misli na čovika, onda je to trbušina, pupa s prednje strane criva, drobina; a kad se misli na janjca oli telca, onda su to u jednu ruku njijova criva, a u drugu koprtlje
Dropjanica - komovica
Duga – zakrivljeno lebro od bačve
Duperavati - koristiti
Durati (tal.) – trajati (izdurati – otrpiti, izdržati)
Duši ga – kaživalo se to za čovika, koji je svako malo palija španjulet, pa je puno kašja, jedva puva i svako malo ostaja brez arije, jerbo ga je dušilo
Duzzina - tucet, dvanajst